utorak, 30.09.2008.
Dvokrajak
Ima intersantnih estonskih plesova koji odišu posebnim veseljem. Veseljem krumpira. Tko zna kako kažu krumpir. Kažu kartul. S naglaskom na u? Ne, ne. Naišao sam i na spam mail koji prodaje ekstremni zeleni čaj. Broj spamova mi se spustio na 1976. Te godine je 26. ožujka Elizabeth II of the United Kingdom poslala prvi kraljevski e-mail. Tko zna kome? Na današnji se dan nije ništa desilo. U stvari, na tjednašnji tjedan se nije ništa desilo. Vrijeme je da to promijenimo.
utorak, 30.10.2007.
Bijelo
Sedamnajest mi je godina stalo u tu torbu. Ma nije ne, ima ih i više nego jedan i sedam nisu osam već... - kaže. Tako izgleda - kažem. Hladno mi je iovako ionako, bez obzira koliko je stalo. Dok čekamo ovaj autobus čini mi je da autobusi uvijek više kasne od vlakova. I nekad ni ne dođu. A vlakovi s druge strane manje kasne, a ako kasne barem imaju tople čekaonice koje smrde na dim. I tako smo čekali autobus satima, u mraku, na snijegu. Trčali smo na mjestu da se zagrijemo, ali je brlja bila bolja. Kao klimatizacijski rashladni uređaj ponašala su se naša usta, šiktala paru kao čajnik, a mi smo pokušavali zapaliti brljeni vodopad iz ustiju kako bi makar na kratko osjetili sličnost između opekotina i smrzotina. I doista, obje završavaju na otina. Kako su automobili prolazili rijetko, nije nam preostalo ništa drugo nego da dignemo palac...pa onda ruku...pa onda transparente od Armada Mrkopalj, pa transparente od BBB Mrkopalj (šala mala). Naravno da nismo imali transparente BBB mrkopalj. Ona je žensko i ne može biti Boy, iako je Blue kad je prebijem jer je bila Bad. Tako da nismo imali BBB Mrkopalj. A i zato jer je lakše nosit transparent s velikim svjetlo plavo bijelim jedrenjakom nego nekog nervoznog psa. Kakva korist od njega, možeš ili ga nahranit ili ga zaklat i pojest, a zapali ti vatru po ovoj hladnoći. A jedra svjetlo plavo bijelog jedrenjaka pokretala veliki kufer sa sedamnajest, na kojem smo se klizali po snijegu u pravcu vukojebine kroz druge vukojebine. Uglavnom porno vukovi. Kada je nestalo vjetra prebacili smo se na stopiranje. To stopiranje je dosta zahtjevno, a s obzirom na količinu snijega nije nas vidio ni jedan auto koji je prolazio. Nije bilo šanse da stane jer su kočnice beskorisne u takvim uvjetima vožnje. Možda da su vozili bezuvjetno da, ali ovako... Vjerojatno je i autobus odjebao brijanje snježnih nanosa kroz vučji porno. Uglavnom, autostop ima jedan vrlo zanimljiv učinak na ljude. Može djelovati tako da ako je čovjeku hladno, vruće (makar si trenutno ne mogu zamisliti vruće) ili bi htio čim prije stići na odredište, on postaje blago ili manje blago odnosno jako depresivan. Što se nama ne bi trebalo dešavati s obzirom na divni zimski ugođaj i povremeni vjetar što nosi pahuljice koje kako kažu "nijedna nije ista" (neka ne seru, jer ako postoje blizanci onda koji kurac). Ipak dešavalo se itekako. Hladnoća, očaj, pa čak i glad. Barem smo imali brlju. Odjednom je stao bijeli automobil i dva puta potrubio i zasvijetlio farovima. So far away. Spakirali smo jedrenjak u kofer sa sedamnajest i otrčali, nekoliko puta poskliznuvši se na led, prema bijelom automobilu. Jebeno hladno, hlađe nego zimska puška po tom tlu, ali barem je stao automobil. Hitro smo uskočili unutra, stao je jedan poslovni čovjek koji upravo ide jebati sekretaricu i ako ne stigne na vrijeme ova bi se mogla pokupiti doma mužu i djeci, a to nije dobro za njegove radnike koji rade prekovremeno jer bi na njima iskalio bijes. Kad mora tako. Naši su senzori udovoljavali našim željama i prikazivali stanje sve boljim, toplijim, ali nama je i dalje bilo hladno. Tek nas je onaj optimizam kada ti stane auto na stopu vratio u život, osjećali smo da sad možemo i na kraj svijeta gdje god to bilo. Imali smo prijevoz, grijanje, kofer pun sedamnajest i jedrenjak od armade. I naravno brlju. He, he.
srijeda, 11.07.2007.
Sedam dana stvaranja
www.sedamdanastvaranja.net
četvrtak, 03.05.2007.
KRALJ U SJENI
Pred okosnicom sezonskog voća, provukla se magla. Tihe su riječi doprijele do uha. Zidovi imaju uši . Razgovor između dva podanika tekao je u potpunosti:
- O.K. možeš mi postaviti pet pitanja, jedno na uštrp, tri prekomjerna i jedno sa zadrškom. Sve ovisi o banani i avokadu.
- Paaa… 1. Jesi li oprao zube?
2. Si čuo da je francuska salata žbuka?
3. Knjii su pizde? 4. Lucidan si i peder?
5. Krunidba kasni.
Evo pedera (kralja)!!!
Legenda: Knjii - mn. Konj
- O.K. dopusti da ti odgovorim u nadi da ti pitanja nisu retorička. Sa zubima nemam problema jer nisu moji. Iako je francuska salata takvih odlika to uopće ne mora biti tako, ali ako je, omogućit će mi da preotmem prijestolje. Knjii su pizde jer ne vjeruju u ustanak, koji donosi moju vlast, ali ja sam dio Sunca. Lucidnost će mi naime pomoći da shvatim snove, jer ja sam peder samo dok sam lucidan, a to nisam već dugo jer svaki ustanak zahtijeva mutno vodstvo i tihe kupke koje su prezahtjevne za narod bez zubiju a korice su svuda.
- Moja krunidba? - Da. Ali ja ne mogu biti kralj peder, jer mi olakotne okolnosti bježe iz vida. Drugi je podanik pažljivo poslušao odgovore i rekao da je prosvijetljen. Kralj u sjeni je ustao i ugasio svjetlo. Sjena je polako nestajala. Druge je vremenske jedinice pravi Kralj opozvao svoju odluku o zabrani hranjenja životinja u osobne svrhe i sastavio vijeće staraca savjetnika. Kralj je biopred važnom odlukom o uvođenju zabrane pijenja "Vizionarskog Čaja" koji je ljudima davao mogućnost sastavljanja kreativnih igara i time uveseljavao svaki trinaesti dan u životu - "dan obnove smijeha". Starci su se pomalo protivili tome jer je taj običaj bio sastavni dio tradicionalnih obuka ljudi za kraj mladosti. Svevremensko je Sunce okrenulo svoje drugo lice i izrazom topline dotaklo Kraljevu kosu. Time se boja neophodno promijenila i Kralj odluči provesti svoju odluku uz pomoć Vojske Mrtvih Ljubavi. Vijeće staraca nije bilo zadovoljno. Njihove su odluke bile zanemarene jer su u kraljevstvu ipak imali prednost ljudi koji su odabrali da ne vole više nakon prvih ljubavi što im je omogućavalo razumnost. Vojnici iz te vojske bili su odabrani bez zapreka u kakvoći.Također, zapešće je bilo besprijekorno.
Vojnici su počeli provoditi Kraljeve odluke bez prestanka, ali oni nisu bili roboti. Neki su od njih ipak pili zabranjeni čaj koji bi zaplijenili i ispunjavali potajice trinaesti dan smijehom i vizijama. Kralj u sjeni je to doznao i odlučio ih dovestio u iskušenje. Pokrenuo je lavinu androida žena koje su smeteno kretale u odnose. Vojnici, kojima je dotad bilo glavno jelo avokado i salata od paprika sa mnogo luka, počeli su unositi hamburgere. Sjena je sve više blijedila.
Kralj u sjeni je zaveo časnu sestru, koja je bila bliska kralju. Više nije izlazio na ulicu i jednom je molio krunicu. Ta je časna sestra bila najdraža iz sedam razloga postojanja, a duša joj je bila neonski svjetla. Kralj u sjeni više nije bio peder i promijenio je ime u Alovnijar. Htio je doći na vlast i prodavati hamburgere komičarima. Tišina i zadrška obujmile su kraljevstvo. Alovnijar je odlučio postaviti tri pitanja proroku Matiji jer se dvoumio oko nastavka svoga plana i programa vezanog uz krunidbu. Ipak časna sestra je bila mudra pa kaže :
- Što ti ne bi ustuknuo od postavljanja i dobio ih zauzvrat, ah da, ta pitanja.
- Ne znam, ali imaš pravo. Ponašat ću se u skladu s kretanjem.- Reče Alovnijar.
Alovnijar je krenuo na put od dana i zastao povremeno. Kada je došao do prorokovog staništa u savani iznio mu je svoju nedoumicu.
Prorok Matija je rekao:- Znakovi mi nisu skloni i morat ćeš doći ponovo nakon što shvatiš odlike hranjenja i suživota.
Mirni su dani nestajali i Alovnijar je zaposlio sve pedere u kraljevstvu da svrgnu Vojsku Mrtvih Ljubavi. Njima su pomagali i momci iz susjedstva. Časna sestra je izgubila vjeru ali ne i razum. Skinula je svoju odoru i postala Mišel - djevojka bez skrupula. Alovnijar je bivao sve zadovoljniji razvojem situacije. Smeten pogledom sa strane još je više napredovao. Nakon šest vremena, Vojska Mrtvih ljubavi oboljela je od kardiovaskularnih bolesti i najizmjenice i besprijekorno doživjela infarkt. Kralj je dobio slom živaca jer ga je vijeće staraca obljubilo te je primio niz prstiju u anus. Zahvale su bile neizmjerne. Alovnijar je pod osjećajem pobjede poklekao i tiho se veselio, aonda sve jače. Mišel je postajala sve nerazumnija i ponešto naga, ali spretna. Kada je budilica ujutro zazvonila Alovnijar je lupio sedamnaest puta i nijednom nije ugasio budilicu. Naime sedamnaesti put je shvatio da je lupio po crvenom gumbu na noćnom ormariću bivšeg kralja koji je pokrenuo samouništenje cijeloga kraljevstva i Sunce se obrušilo na cijelu površinu. Je li sjena nasuprot Suncu ipak čista ili je kasno ustajanje i kasno lijeganje nešto neophodno pred Apokalipsu? Prorok Matija na to nije imao odgovora već je umirao bez zadrške pod kamenjem njegove rezidencije u savani.
SOJIN BOŽIĆ
Jer Bog ima plan i nalazim se kraj hrane. Uz povike sa strane nestalo je sunce i smisao se sakrio iza sjene. Laganim se povlačenjem dovukla Koljevka. Koljevka, i nije se micala. Pršut je agresivno zapovijedio želucu da se smiri i opkolio Božićno drvce. Pršut i Koljevka na vjetru nisu bili glasni ali ih to nije spriječilo da se ubiju. I popuše posljednju iglicu Božićnog drvca. Kada je koljevka prvi put jela pršut za Božić, nije ni slutila koliko je to pogodilo malo dijete koje se nalazilo u blizini. Ono se našlo bez kompromisa tako da je dijete po prvi puta zaplakalo na Božić. U tom se trenutku digla zdravica i Pršut reče: Tko je doživio Karmu, tko je prošao pakao i raj alkohola, tko je pojeo život…naka se spasi uz tišinukraj svojeg puta i neka ne zaboravi Sunce - nikad!!! Jer sve to znači život. U tom se trenutku Soja odluči da žrtvuje svoj glas i prekrasnim se urlikom sunovrati u lonac. Božić je bio spašen, Pršut stjeran u kut, a koljevka je vodila ljubav sa Božićnim drvcem. Tiha je pomračina sunca odustala od svoje prvobitne namjere i mir se vratio u hramove hrane.
nedjelja, 15.04.2007.
Članak
Udruge macho rasista pod motom "ne dopusti crnčugi da ti se približi kurčini!, antihomoseksualne udruge pod motom "ne daj da ti Denis opere penis! te ksenofobne udruge pod motom "pazi da ti stranac ne stavi kurac na mamac!" udružile su danas se u parnici protiv feminističkih udruga sličnih rasističkih, antihomoseksualnih te ksenofobnih stavova. Naime, te su udruge koristile njihova mota u borbi protiv njih samih i time povrijedile Veliki Zakon o Krađi u čijem stavku 6., Paragraf Miljon piše: "tko ukrade pa makar je i čeljade nek mu se ruka otkinut dade!" Naime one su kao svoj moto koristile slijedeće rečenice:" ne dopusti crnoj kiti, pičkom da se kiti!", "ne daj pederu da se guzi na federu!" i "pazi da ti strankinja ne bude rođakinja". Problematika ovog slučaja poznata je širokom krugu ljudi budući da te udruge zahvaćaju veliki broj članova, kako kod nas tako i u svijetu. I na kraju što reći nego nek pobijedi najbolji!
ODLAZAK U RIJEKU PROSTORA
U TOJ JE KUĆI ŽIVJELO MNOGO LJUDI KOJI NISU VOLJELI MAČKE. ŠTOVIŠE MRZILI SU IH. NJIHOVI SU SUSJEDI IMALI PUNO MAČAKA I VOLJELI SU IH. KADA BI NOĆU ONI IZLAZILI TIHO TIHO NA PETAMA. I TO IH JE JAKO SMETALO. U TIŠINI VELIKE PRIRODE NAJLJEPŠE JE BILO ŠETATI KROZ ŠUMU. VISOKA STABLA I SINFONIJE PTICA U POZADINI ZVUČALO JE KAO TIHA PODLOGA NEKIH SLIKARA. PRVA JE SKUPINA KRENULA NAPRIJED I NAIŠLA NA ŠAFRANE. DVOJE LJUDI JE IMALO SNOŠAJ U GRMLJU. I TO JE PREKINULO TIŠINU. NAKON ŠTO IH JE SKUPINA MRZITELJA MAČAKA PRONAŠLA SVI SU IH ČLANOVI SKUPNE SILOVALI I PRIJAVILI SE NADLEŽNIM ORGANIMA SPOLNOSTI. TIŠINA JE OPET UPILA ŠUMU I PTICE SU I DALJE PJEVALE. NAKON TOGA NIŠTA VIŠE NIJE BILO ISTO. LJUBITELJI MAČAKA ODSELILI SU U EGIPAT I POSLALI SUSJEDIMA PISMO I RAZGLEDNICU SFINGE. POŠTAR JE RAZDERAO PISMO I OTIŠAO NA JEDNU LJUTU. NIKADA VIŠE IM NISU PISALI. PROKLETSTVO FARAONA IH JE SUSTIGLO NA CILJU ŽIVOTA I TIŠINA RIJEKE IM JE ODALA POČAST. SUSJEDI KOJI NISU VOLJELI MAČKE IZAŠLI SU IZ TAMNICE. A TAMO SU BILI SRETNI ZBOG ŠTAKORA. I KOJEKAKVIH KROKODILA IZ KANALIZACIJE. 19. KAKO IM SE ŽIVOT POLAKO BLIŽIO KRAJU, A I SUSJEDI SU ODAVNO OTIŠLI U VJEČNA LOVIŠTA NIJE IM PREOSTALO NIŠTA NEGO DA NAPRAVE POSLJEDNJI TULUM DOBRODOŠLICE. POZVALI SU RAZNA ČUDOVIŠTA KOJA IM NISU NIŠTA ZNAČILA, ALI IH JE BILO STRAH NJIHOVE OMAZDE. TULUM JE PROTEKAO U MIRU I POLAKO SE UGASIO. UZ JUTARNJA SVJETLA KOJA SU SE POLAKO GASILA KAKO SE SUNCE PALILO OTIŠLI SU PREMA NEBU I ZRAKU. NESTALO JE KISIKA I SMOG IM JE ISPUNIO UM. POKOPALI SU SE U SREDINI ZELENOG GRMA KOJI JE TRAŽIO SUNCE.
utorak, 10.04.2007.
Jedan, dva, tri – zapisi
Iznimno je važno bilo shvatiti postupke ovih ljudi koji čekaju ispred kancelarije. A još više ovih ljudi koji ne čekaju ispred kancelarije već samo prođu i uzvikuju nekakve idijotarije tipa “III-VAN”, nemaju nikakvo značenje, služe samo da im glasnice ne odustanu od posla, a to je nažalost još daleko. Postoji samo nada da će ušutjeti. I onda kada ušute i postanu depresivni ti ljudi koji prolaze u miru, počinju u nama izazivati nekakvu vrstu sažaljenja ili ne daj – daj depresije. Koji im je kurac? sigurno im je teško! zašto šute? A, ma zašto se uopće deru!?! Kao da bi nas trebao boliti kurac za njih. Kako su uopće dobili našu pažnju? Deranjem? Šutnjom? Ne. Nego s ovom pričom.
ponedjeljak, 02.04.2007.
NA KRAJU KRAJEVA
Jednog je dana počeo kraj svijeta i ljudi su živjeli glasno, jer im je bilo jasno da je smucanje po sumljivim kvartovima bezizlazno. Pomračenje uma slijedilo je na svakom koraku i tihe su svađe postale nesputano gromke i nesnosne. Posljednji dani nisu donijeli ništa dobro ali ih je bolio kurac. Žena i obitalj postale su apstraktne konstrukcije i sve je divljiji postajao avanturistički svijet. Tehnika je smirila situaciju i kao što to obično biva tendencija bijega u egzotične krajeve postajala je sve veća tako da su dani okreta odužili sami sebe. Već su neki i obnovili zalihe droge, hrane i zlata kao da je to presudno i izbjegli svoje nedoumice. Tihi odjeci kraja kretali su se poljem logike kraj naše kolibe. Za nekoliko trenutaka gljiva je prosvijetlila okolicu. Ipak, uzburkana gomila ovaca nije znala da je početak kraja bio svaki dan koji nisu proživile svjesne te činjenice.
Man with his eyes closed
When he was young he didn't think about the spoons and how they should be cleaned. He grew up and found up that it's whole new brain in his head. It was the new era of begining that kept him going and he bought a new pair of glasses.
